Sazetak
Sažetak
U modernoj znanosti, a to znači u pretpostavci o mjerljivome svijetu kao jedinome, izgubljeni su vidici simboličkih govora objavljenih knjiga. Zamisao o mogućnosti isključenja jastva promatrača takozvanog objektivnog svijeta same su sebe porekle. Nema i ne može biti promatranja vanjskoga svijeta u kojem ne sudjeluje jastvo promatrača. Iz takvih iskustava u novome dobu, u gotovo sve teorijske odnose prema zbilji, izveden je antropokozmički princip. Zato u savremenim filozofijskim i teologijskim govorima, nerijetko opterećenim scijentističkim korištenjima modernih konstrukcija i modularnog jezika, nedostaju uvidi u moguće postmoderne dekonstrukcije i rekonstrukcije religijskog i ntelektualnog naslijeđa. U predloženom tekstu bit će razmatrani neki od sadržaja tih pitanja.
Ključne riječi: biće, svijest, ljepota, tradicija, islam