Sazetak
Abstract:
Boško Pešić, Uvođenje u filozofije egzistencije, Logos, Tuzla, 2021.
Abstract:
Iako se Freud i Lacan nisu bavili političkom filozofijom, njihove teorije su ostavile značajan trag na formiranje poststrukturalističke političke teorije. Freudov mit o oceubistvu je osnova za razumijevanje nastanka moderne države, te demokratskog i uređenog društva. Naime, prema ovom mitu, Otac i vođa horde prisvaja sve žene horde za sebe, a iz straha da će ostati bez njih, protjeruje svu mušku djecu iz porodičnog okruženja. Ljubomorna braća se vraćaju u hordu, ubiju oca, raskomadaju njegovo tijelo, a svako za sebe prisvaja po ženu. Zbog ubistva oca, kod braće počinje da se javlja osjećaj kajanja, te Freud zaključuje da mrtav otac postaje snažniji, nego kada je bio živ. Iz ove teorije se uviđa kako monogamni odnosi zamjenjuju poligamne i kako se apsolutizam transformira u jednako učestvovanje svih građana u vlasti. Drugim riječima, riječ je o transformaciji neuređenog društva u modernu i organizovanu državu. Lacanova teorija pokazuje da je osnovno obilježje subjekta manjkavost koja je posljedica ulaska figure oca u odnos između djeteta i majke i sprečavanja realizacije njihove želje. Budući da je otac spriječio taj odnos, subjekt ostaje zauvijek obilježen načelom želje čija realizacija mu ostaje uskraćena. U Freudovoj teoriji o oceubistvu, njegovom shvatanju pretjerane bliskosti i jednakosti braće, Jacques Derrida uviđa tragove demokratije. Međutim, demokratija nastala na osnovama bratokratije isključuje sve one koji ne pripadaju poretku braće (recimo sestre ili braća iz druge porodice). Demokratija prihvata samo one koji su isti i koji se mogu podvesti pod poredak muškog načela. Derrida stoga smatra da bi se trebala transformisati klasična definicija demokratije koja je svoje članove smatrala istim i bliskim i u pojam demokratije uvesti distanca. Naime, prema Derridi, za demokratiju je, pored bratstva, ključan i pojam prijateljstva koji predstavlja osnovu političke zajednice, ali i kamen spoticanja savremene političke teorije i demokratskog društvenog uređenja. Prijatelj je neko ko je blizak i ko se prisvaja. Prema antičkim teorijama, pravi prijatelj u prijatelju mora imati svoj duplikat ili kopiju. To znači da su prijatelji slični, isti ili bliski te, da bi dvije osobe bile prijatelji, one ne smiju da se razlikuju. Derrida smatra da prijateljstvo kao bratstvo i pretjerana bliskost izazivaju sukob. Bratstvo stvara mržnju prema onima koji ne pripadaju poretku braće. Zbog toga treba preispitati bratski odnos i pretjerano prijateljstvo, jer oni vode u ratove i konflikte. Prava demokratija bez potencijalnog konflikta je ona koja isključuje braću i prijateljstvo, a usvaja mržnju i distancu. Kao i Derrida, Jean-Luc Nancy tvrdi da je autentična zajednica ona koja uključuje distancu i posebnost. Naime, on analizira Lacanovu tezu „nema seksualnog odnosa“ kao stanje u kojem oba subjekta imaju svoje viđenje seksualne fantazije. Prema Nancyju, ta Lacanova teza na najbolji način objašnjava koncept zajednice u kojoj ne postoji mogućnost identifikacije. „Nema seksualnog odnosa“ ne znači samo da svaki subjekt ima svoju vlastitu želju koja se ne može uklopiti sa željom drugog subjekta-partnera, nego da je svaki pojedinac poseban i drugačiji i da zbog njihove posebnosti i drugosti ne postoji mogućnost da se formira zajedništvo, nego isključivo zajednica u kojoj pojedinci žive bez bliskosti i istosti.
Ključne riječi: bratstvo; prijateljstvo; građanin; razlika; posebnost; Freud; Lacan; Derrida; Nancy;