Studija Franza Rosenthala Trijumfalno znanje: koncept znanja u srednjovjekovnom islamu (CNS, Sarajevo, 2020.) sada dostupna i u prijevodu na bosanski jezik, predstavlja novi način raskrivanja muslimanskog religijskog mišljenja, snažno oslonjen na njegovu prethodnu studiju A History of Muslim Historiography, objavljenu sredinom XX stoljeća u izdanju Brilla, koji će preuzeti ulogu izdavača i u pogledu naslova Knowledge Triumphant, koje se prvi puta pojavilo još 1972. Zanimljivo da je bilo potrebno gotovo pet decenija da se izuzetno važno Rosenthalovo djelo nađe u prijevodu na bosanski jezik. Štaviše, da je kojim slučajem izostato nezadrživi i iznimno njegovani prevodilački angažman akademika Enesa Karića, još bismo morali pričekati na ovaj svečani čin.
Nesumnjivi značaj predmetnog teksta a time svakako i njegova prijevoda, sadržan je u činjenici što autor u primarni fokus znanstvenog interesa postavlja pojam 'ilm (znanje), provodeći nesvakidašnju analizu i eksplikaciju njegovih brojnih značenja i povijesnih ozbiljenja, prepoznatih kroz utemeljenje i razvijanje različitih znanstvenih disciplina, formi i modaliteta mišljenja koje je moguće razabrati u bogatoj intelektualnoj povijesti islama.
I dok se u prvom poglavlju posvećuje jezičkoj analizi i „korijenskom“ određenju temrina 'ilm, uz referiranja na predislamsku i poetsku tradiciju, autor će u drugom poglavlju biti zaokupljen stručnim razviđanjem rečenog pojma unutar teksta Kur'ana. Treće i četvrto poglavlje će biti posvećeno pitanju plurala i mogućeg definiranja predmetnog pojma. Poglavlja koja slijede predstavljaju opsežne rasprave o konceptu znanja u teologiji i religijskog znanosti, a potom i u polju sufizma, filozofije i društva.
Profesor Rosenthal će na na prijmjeru teksta Kur'ana pokazati značaj ovog pojma unutar konstitutivne tradicije islama, ukazujući na različite oblike pod kojima se javlja, kao i mnogostruka značenja koja se nabacuju na brojnim stranicama Svetog Teksta. Znanje se u Kur'anu javlja kao božansko i kao ljudsko. Pa iako Bog zna sve o čovjeku i ukupnoj kreaciji, nema sumnje da i sam čovjek zna ponešto. Štaviše, autor će biti sklon povezivanju sintagme 'ilm al-yaqin sa „spoznajom same istine“, te za nega nema dileme da znanje/spoznanja uključuju religijski uvid koji bi trebao biti izjednačen sa samom revelacijom – pri čemu je za njega „svo ljudsko znanje bilo koje vrijednosti svojevrsna kategorija religijskog znanja/spoznaje –a što će biti pokazatelj nesumnjiva utjecaja kršćanske gnostičke tradicije na Rosenthalova gledišta.
U svom osvrtu na prvo izdanje Rosenthalove studije Montgomery Watt će između ostalog napisati: „Franzu Rosenthalu treba srdačno čestitati prije svega što je primijetio jedinstvenu poziciju znanja u islamu i drugo, za prikupljanje iznimno opsežnog materijala koji bi trebao potkrijepiti njegovu tvrdnju i pokazatisav raskoš predmetnog pitanja. Njegova su ga istraživanja vodila do brojnih puteva islamske literature, a nešto od toga moguće je pronaći i u samoj knjizi koja nudi uvid u određene detalje.“ Ipak, Montgomery Watt će ustvrditi kako bi volio da je autor otišao i korak dalje u analizi pitanjā koja otvara predmetni tekst, poput pitanja o prenošenju i primanju znanja unutar islama, okvirima i predmetima moguće kritike u istom kontekstu, te u kojoj mjeri je karakter znanja i spoznanje u islamu utjecao na kreiranje specifičnih karakteristika islamske kulture i civilizacije po kojima će se razlikovati od drugih. Ipak, čini se da nema boljeg povoda za današnje čitaoce i zainteresirane istraživače da posegnu za prvorazrednom studijom koja će nesumnjivo doprinijeti znanstvenom propitivanju i utemeljenju epistemoloških, ontoloških i inih drugih perspektiva unutar ovdašnjeg intelektualnog ambijenta.