(Kenan Šljivo, Inferencijalizam i epistemologija: spoznajnoteorijsko čitanje filozofije Roberta Brandoma, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 2021.)
Knjiga Inferencijalizam i epistemologija: spoznajnoteorijsko čitanje filozofije Roberta Brandomaautora Kenana Šljive predstavlja ozbiljniju studiju, kako u Bosni i Hercegovini tako i šire, koja tematizuje logičku i epistemološku problematiku a koja se odnosi na diskurzivne i jezičke prakse, njihove zakonitosti, ontogenetske i sociogenetske osnove u kontekstu filozofije pragmatizma u kojoj autor prepoznaje plodotvornu matricu koja bi omogućavala razumijevanje mnoštva filozofskih i humanističkih pitanja „koja su u temelju čovjekova odnosa prema sebi, drugima i svijetu koji ga okružuje“. Knjiga je rezultat istraživanja koja je autor sproveo pri izradi doktorske disertacije pod nazivom Inferencijalizam kao epistemski normativizam u filozofiji Roberta Brandoma koju je odbranio 2016. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Iako su prisutne modifikacije naslova ali i sadržaja knjige temeljna intencija istraživanja ostaje ista. Istraživanje poduzeto u knjizi prevazilazi disciplinarna ograničenja i zalazi u druga srodna istraživanja datog problema (epistemologija, logika, filozofija jezika, semantika,...) što omogućava potpunije i cjelovitije razumijevanje problema. To dodatno osnažuje vrijednost knjige u kojoj filozofski inspirisan čitalac može prepoznati prednosti takvog pristupa, ali i moguće nedostatke što može afirmisati buduća istraživanja na sličnoj osnovi.
Problemi pojmovne artikulacije znanja, prirode i pravilnosti komunikacije, značenja i istine prepoznali su i antički filozofi. U savremeno doba kada se čovjeka i njegovu bit promatra kroz prirodu jezika takvi problemi dobivaju na težini i postaju prvorazredni za discipline poput filozofije jezika, logike, epistemologije. Riješenju problema prirode jezika i njegove izvanjezičke stvarnosti nametnulo se refrecijalističko stanovište prema kojem „jezičke općenitosti prezentiraju objekte koji onda predstavljaju evidenciju njihove ispravne upotrebe i kriterij utvrđivanja njihova značenja.“ Autor pravi otklon od referencijalističke semantike i za plodotvorno polazište uzima inferencijalističku semantiku u čijem središtu je istraživanje inferencijalnih relacija pojmova koje predstavljaju osnov utvrđivanja smisla i značenja pojmovnog sadržaja. Smisao i značenje su međusobno uvjetovani na način da se“značenje pojmovnog sadržaja određuje iz uvjeta njegove istinitosti, a istina je uvjet značenjkosti pojmovnog sadržaja“(str.13). Prema američkom filozofu R. Brandomu koncept istine je nesvodiv kako na subjektivne pretpostavke ali nije ni objektivan (u smislu njegove vječnosti) već se treba promatrati sa aspekta intersubjektivnosti, pri čemu ovisi od- znanja, uvjerenja i vjerovanja. U središtu Brendomovog istraživanja prirode i funkcije jezika su i jezičke prakse i namjera „da se učini eksplicitnim ono što je implicitno u našoj jezičkoj praksi (str.19) da se istraživanjem značenja kroz logičku ekspresivnost izraze semantičke relacije, a posredstvom pragmatike eksplicira ono što je implicitno u jeziku, predstavljajući doprinos istraživanju značenja i proširivanje njegovih implikacija na problematiku komunikacije. Autor rada pomjera Brandomovo težište sa semantike i logike prema epistemskoj praksi:sa istraživanja semantičkog aspekta na kognitivni aspekt pojmovnog sadržaja. Pri tome, uviđa nedovoljnu istraženost normativnih aspekata inferencijalizma sa stanovišta kognitivnog i epistemskog važenja s obzirom na „subjektivna uvjerenja i intencionalnost u komunikativnom diskursu“. Stoga istraživanja poduzeta u knjizi imaju za cilj da pokažu kako je moguća transformacija semantičke i logičke dimenzije inferencijalizma u njegovu epistemsku dimenziju.
Knjiga sadrži pet tematskih cjelina: I Semantički framework inferencijalizma, IIBrandom o značenju i intencionalnosti, III Konsekvence Brendomova normativnog okreta za epistemologiju, IV Semantička, strukturalna i pragmatička svojstva implikacije kao središnjeg koncepta inferencijalizma i V Rekognitivna praksa identifikacije reprezentacije smisla.
U svakom poglavlju logičkom i metodološkom preciznošću prezentacije problema, autor uvodi čitaoca u sadržaj, pri čemu ne rijetko podsjeća na prethodne zaključke čime se ne gubi kontinuitet u čitanju, inače veoma jezgrovitog i kompleksnog teksta. Na kraju svakog poglavlja dat je zaključak u kojem su sumirani rezultati istraživanja. Tako u prvom poglavljupod nazivom Semantički framework inferencijalizmaautor prikazuje teorijske pristupe i starategije autora koji su utjecali na Brandomovu izgradnju semantičke teorije (Gentzen, Frege, Wittgenstein, Peacocke, Sellars i Dummet).
U drugom poglavlju Brandom o značenju i intencionalnosti prikazan je Brandomov zaokret od semantičkog logicizma koji semantičku vrijednost različitih vokabulara reducira na logički vokabular koji pretstavlja osnovu za njihovo semantičko razvrstavanje, prema pragmatičkoj analitici,koja semantičku problematiku jezika riješava posredstvom jezičkih praksi kako bi se učinilo eksplicitnim ono što je u njoj implicitno. U tom poduhvatu reprezentacionističke i empirijski usmjerene konceptualne paradigme zamijenjene su novim pristupom istraživanja ultralingvističkog odnosa jezičkih općenitosti. Ključni zahtjev referencijalizma je analiza značenja.
U trećem poglavljuKonsekvence Brendomova normativnog okreta za epistemologiju, autor ukazuje na značaj Kantove filozofije za Brandomovu poziciju pragmatizma i određenja koncepta znanja iz deontičke pozicije. Kant polazi od toga da je funkcija suđenja (povezivanje sudova i njihove primjene) osnova za razumijevanje kognitivne moći razuma, a da pojmovi funkcionišu u vidu pravila određujući kako se treba ponašati. Stoga se u suđenju krije normativna snaga intencionalnih stanja i radnji. Brandom vrijednost Kantove filozofije prepoznaje u namjeri otkrivanja porijekla prirode i vrijednosti normi implicitnih u pojmovima. Norme pretstavljaju pravila postupanja koja određuju procjenu kompatibilnosti diskurzivnih aktivnosti sa tim pravilima. Prema tome normativne strukture se mogu razumjeti kroz praksu jezičkog ponašanja što dovodi do pragmatičke filozofije. Kant će poslužiti Bandomu kao osnova za dalju razradu problema odnosa racionalnosti i diskurzivne prakse kao osnove razumijevanja racionalnosti uopće.Kroz Brendomovo definiranje koncepta znanja autor je kako tvrdi u zaključku, nastojao dati odgovor na pitanje da li je moguće riješiti problem epistemske objektivnosti iz perspektive normativnog inferencijalizma.
U četvrtom poglavlju Semantička, strukturalna i pragmatička svojstva implikacije kao središnjeg koncepta inferencijalizmaautor raspravlja o implikaciji kao središnjem inferencijalističkom pojmu, kao osnovnom logičkom operatoru posredstvom kojeg je moguće dati objašnjenje različitih tipova semantičkog postupanja. Autor naglašava značaj materijalne inferencije za određivanje uloge pojmovnog sadržaja u diskurzivnoj praksi, uvjeta i posljedica povezivanja različitih pojmovnih struktura.
Prva četiri poglavlja pretstavljena su u okvirima Brandomove semantičke teorije, dok u petom poglavlju Rekognitivna praksa identifikacije reprezentacije smislaautor nastoji odgovoriti na ključno pitanje koje je motivisalo cjelokupno istraživanje, a to je mogućnost prepoznavanja inferencijalizma kao metodološkog stanovišta u epistemologiji, konkretnije analitičkoj epistemologiji. Na to pitanje autor odgovara pozitivno, čime uspješno upotpunjuje intenciju proširivanja Brandomove analitičke optike prema epistemološkoj vrijednosti.
Vjerujemo da će ovih pet poglavlja i 190 stranica predstavljati iznimno provokativno štivo filozofski upućenim čitaocima i da će potaknuti slična istraživanja kojima bi se obogatila inače nedovoljno razvijena istraživanja iz logike, epistemologije, analitičke filozofije i drugih srodnih disciplina na prostoru Bosne i Hercegovine ali i šire.
(prikaz knjige objavljen u: Logos – časopis za filozofiju i religiju, Vol. 8, br. 2, 2020.)