Sazetak
Abstract:
The appearance of right-wing populist actors in recent years in Europe has also impacted the creation of a new political and social reality. That reality could be also described as a new „normality“ which is partially the result of the changed rhetorics in the public, of which an essential part is also hate speech, that can contribute to the rise of criminal acts because hate speech contributes to the creation of an ambience that helps the development of such events. Although the crises are fertile ground for the appearance for extremist ideologies, these parties are not new. The acceptance of the populist ideas among citizens indicates that there was a crisis of democracy that existed before crises.
Key words: right-wing populism; the crisis of democracy; hate speech; new political reality
Sažetak:
Pojava desnih populističkih aktera u proteklim godinama u Evropi je također utjecala na stvaranje jedne nove političke i društvene stvarnosti. Ta stvarnost bi se mogla opisati i kao jedna nova „normalnost,“ koja je dijelom rezultat i promijenjene retorike u javnosti, a čiji je bitan dio i govor mržnje, koji može doprinijeti i krivičnim djelima počinjenima jer je govor mržnje doprinio stvaranju ambijenta koji pogoduje takvom razvoju događaja. Premda su krize plodno tlo za pojavu ekstremnih ideologija, ove stranke nisu nove. Prihvatljivost ideja desnih populista za mnoge građane ukazuje na postojanje krize demokratije, a koja je postojala i u vrijeme prije kriza.
Ključne riječi: desni populizam; kriza demokratije; govor mržnje; nova politička stvarnost
Abstract:
The possibilities achieved in the genetic manipulation of life are a significant topic of political, moral, philosophical and legal debate. One of the central concepts of debate is the notion of dignity. The notion of dignity is not straightforward and experiences different interpretations depending on whether it is considered in religious, philosophical, bioethical, legal or any other discourse. On the other hand, it is precisely through the notion of dignity, that is, its understanding, that horizons merge. This is especially pronounced in bioethical considerations in which the dignity is approached to protect life as a secular saint. Here one can see the influence that religious discourse exerts on bioethical argumentation, especially that of the Abrahamic tradition. In the philosophy of law, the notion of dignity also occupies an
important place and source for developing the idea and concept of modern human rights. On the other hand, the development of biopolitical theories, revealing a right that is valid and does not mean, calls into question the possibility of establishing life as a secular sacred. Biopolitical argumentation thus calls for reconceptualizing the basic notions of man’s political and social life. In such circumstances, it seems particularly important to consider the role and scope of legal reasoning in the responsibility for present and future life. It is especially important to affirm the incentives of the hermeneutical tradition for existing dilemmas and anticipating future challenges. In this respect, law is a bridge while bioethics is a coast that, for its own credibility, must be linked to the other coast (biopolitics) through law.
Keywords: bioethics, dignity, genetic engineering, hermeneutics, law, religion
Sažetak:
Mogućnosti dostignute u genetičkom manipuliranju životom predstavljaju značajnu temu političkih, moralnih, filozofskih i pravnih rasprava. Jedan od centralnih pojmova rasprave jeste pojam dostojanstva. Pojam dostojanstva nije jednoznačan i doživljava različite interpretacije zavisno od toga razmatra li se u religijskom, filozofskom, bioetičkom, pravnom ili kakvom drugom diskursu. S druge strane, upravo preko pojma dostojanstva, odnosno, njegovog razumijevanja dolazi do stapanja horizonata. To posebno dolazi do izražaja u bioetičkim razmatranjima u kojima se preko dostojanstva pristupa zaštiti života kao sekularnog svetog. Tu se vidi utjecaj koji na bioetičku argumentaciju vrši religijski diskurs, posebno onaj abrahamovske tradicije. U filozofiji prava pojam dostojanstva također zauzima značajno mjesto i izvorište za razvijanje ideje i koncepta modernih ljudskih prava. S druge strane, razvoj biopolitičkih teorija, raskrinkavajući pravo koje važi, a ne znači, dovodi u pitanje mogućnost zasnivanja života kao sekularnog svetog. Biopolitička argumentacija tako poziva rekonceptualiziranju temeljnih pojmova čovjekova političkog i društvenog života. U takvim uvjetima posebno se čini značajnim razmotriti ulogu i domašaj pravnog rasuđivanja u odgovornosti za sadašnji i budući život. Posebno se čini važnim afirmirati poticaje hermeneutičke tradicije za postojeće dileme i anticipiranje budućih izazova. U takvom pogledu, pravo je most dok je bioetika obala koja, zarad vlastite vjerodostojnosti, mora preko prava biti povezana s drugom obalom (biopolitikom).
Ključne riječi: bioetika, dostojanstvo, genetičko inžinjerstvo, hermeneutika, pravo, religija
Abstract:
In the traumatic historical context of the 1990s, the turning of Bosniaks to themselves took place, among other things, through the intensification of the religious component of cultural identity. Starting from Šaćir Filandra’s thesis that Islam “nationalized Bosniaks by becoming an instrument of gaining national consciousness”, this paper traces the continuation and completion of this process in the late 20th and early 21st century through its resonances in literature. The theoretical basis of the paper is the notion of identity as an unstable and procedural category, and the research focuses on the corpus of literary works by Hadžem Hajdarević, Miljenko Jergović, Alija Isaković, Faruk Šehić, Alija Nametak, Ivan Lovrenović, Samedin Kadić, Abdulah Sidran, Ozren Kebo... As evident on this occasion too, literature is shown to be an unparalleled seismograph, an unprecedented medium when it comes to re-presentation of juxtapositions of social trends and personal worlds, but its proactive role in the processes of identity construction should not be underestimated.
Key words: Bosniaks, cultural identity, nationalization of Islam, bosnian literature, reconfiguration of identity.
Sažetak:
U traumatičnom povijesnom kontekstu 90-ih godina prošlog vijeka okretanje Bošnjaka samima sebi odvijalo se, između ostalog, i kroz potenciranje vjerske komponente kulturnog identiteta. Polazeći od teze Šaćira Filandre da je Islam ̋kod Bošnjaka nacionaliziran postavši instrumentom zadobijanja nacionalne svijesti ̋ u radu se prati nastavak i dovršetak tog procesa krajem 20. i početkom 21. vijeka kroz njegove rezenonace u književnosti. Teorijska osnova rada je poimanje identiteta kao nestabilne i procesualne kategorije, a u istraživačkom fokusu je korpus književnih djela Hadžema Hajdarevića, Miljenka Jergovića, Alije Isakovića, Faruka Šehića, Alije Nametka, Ivana Lovrenovića, Samedina Kadića, Abdulaha Sidrana Ozrena Kebe... Književnost je, i ovom prilikom se pokazuje, neusporediv seizmograf, medij bez presedana kada je po srijedi re-prezentacija sraza društvenih trendova i osobnih svjetova, ali nikako ne treba potcijeniti ni njen proaktivni udio u procesima konstrukcije identiteta.
Ključne riječi: Bošnjaci, kulturni identitet, nacionalizacija Islama, bosanskohercegovačka književnost, rekonfiguracija identiteta
Abstract:
The victory of ethno - nationalist parties in the 1990 elections was substantially encouraged by the activities of religious institutions. Since then, there has been an evident interweaving of the religious - confessional and national - political spheres, with the prominent role of religious leaders in the processes of legitimizing political and party leaders. Religious institutions in Bosnia and Herzegovina have been more or less instrumentalised by ethnic political elites in order to establish ethnic homogenization. In this text, we will analyze the complex relationship between religion and politics in Bosnia and Herzegovina, primarily by analyzing statutes and programs of political parties that are most relevant according to their political and social engagement in contemporary Bosnian- Herzegovinian reality.
Key words: religion, political parties, religious institutions, ethnic political elites
Sažetak:
Pobjeda etno - nacionalističkih partija na izborima 1990. godine bila je u značajnoj mjeri potpomognuta djelovanjem religijskih institucija. Od tada pa do danas evidentno je prožimanje religijsko - konfesionalne i nacionalno - političke sfere uz naglašenu ulogu religijskih vođa u procesima legitimacije političkih odnosno stranačkih lidera. Religijske institucije u Bosni i Hercegovini su u manjoj ili većoj mjeri i u različitim periodima instrumentalizirane od strane etničkih političkih elita kako bi se izvršila etnička homogenizacija.U ovom tekstu ćemo analizirati kompleksan odnos religije i politike u Bosni i Hercegovini i to najprije kroz analizu statutarnih i programskih sadržaja političkih stranaka koje su najrelevantnije po pitanju njihovog političkog i društvenog angažmana u savremenoj bosanskohercegovačkoj stvarnosti.
Ključne riječi: religija, političke stranke, religijske institucije, etničke političke elite
Abstract:
Nietzsche’s stance that it is to be written only of that which has been successfully handled may prove thematically ambiguous in a number of ways. Given that relevant interpreters of Nietzsche may consider this title as nothing but a forgery, a genuine approach to the thematic development of such a title has to establish a possible subtitle: what could religious life without religion even mean? Indeed, does this title contain anything but an unsuccessful provocation?! Is it too little to say that religious life as discussed here, understood through the key of Nietzsche’s philosophy, has nothing to do with the life of religiosity?! Nietzsche presents this “cheapest and most
innocent mode of life” as bodying forth of the great mind in the pervasive intoxication. His language becomes a dance with things, while wisdom insuch a dance appears as belonging to that which is infinite. This examination will, in comparison with the contemporary, attempt to shed light on such a thought landscape.
Key words: Nietzsche, life, spirit, body, cheerfulness, infinite
Sažetak:
Nietzscheov stav da se može pisati samo o onome s čime se uspjelo izaći na kraj ovdje bi se tematski mogao pokazati višestruko dvojben. Budući da bi kod pravovjernih Nietzscheovih interpreta već sam naslov mogao značiti jedino krivotvorinu, pri pravovaljanom pristupu ovako naslovljenoj temi potrebno je ispostaviti mogući podnaslov: što bi uopće imao značiti religiozni život bez religije? Doista, sadrži li naslov ovog izlaganja išta više od neuspjele provokacije?! Je li premalo reći da religiozni život o kojemu se ovdje radi, razumljen, dakle, u ključu Nietzscheove filozofije, nema gotovo ništa sa životom religioznosti?! Taj »najjeftiniji i najnedužniji način života« Nietzsche prikazuje kao tjelovanje velikog uma u sveprožimajućoj opijenosti. Njegov jezik postaje ples sa stvarima, dok se mudrost u takvom jezičnom plesu pokazuje kao pripadanje onom beskonačnom. Ovo razmatranje pokušat će u odmjeravanju s današnjicom rasvijetliti takav jedan misaoni krajolik.
Ključne riječi: Nietzsche, život, duh, tijelo, vedrina, beskonačnost
Abstract:
This article deals with postmodern understanding of the problem democratic politics is facing. Throughout history, democracy has had different determinations and thus cannot have a universal definition. Since indemocracy everybody’s voice count, it should also support the one who rejects it, and thus this order, in its full realization, creates autoimmunity (Derrida). For Jacques Ranciere, democracy cannot be defined as agreement, but on the contrary, as hatred and disagreement, because only that way fundamental democratic principles and procedures can be respected. Since agreement and equality lead to passivity and annul ability of critical individual thinking,resistance towards democracy itself is necessary in an authentic democracy. For Alain Badiou, democracy means a possibility for everyone to do what he wants and without any criteria i.e., that everybody expresses his opinion without argumentation. Therefore, he understands such order as a space for fulfilment of petty needs. Jean-Luc Nancy understands democracy not only as political order, but a way in which existence appears. He prefers neither direct nor representative democracy but looks at it as a singular plural appearance of the sense. Contrary to some postmodern theoreticians, Chantal Mouffe considers democracy can be realized only in its representative form, but that it also needs to consist of dispute and discussion. When the disputable dimension of democracy disappears, we entre into the post-political state characterized by agreement and passivity. Purpose of this article was to present and analyse some of the characteristics of democratic principles such as conflict, dispute, agreement, indeterminacy but also to point out possibilities of thinkingdemocracy not only as political order, but also as a way of living.
Keywords: democracy; the political; representativeness; disagreement; consensus; democracy to come; populism; singular plural;
Sažetak:
Ovaj rad se bavi postmodernim razumijevanjem problema sa kojima se demokratska politika suočava. Demokratija je kroz historiju dobijala različita određenja, te se stoga, ona ne može imati univerzalnu definiciju. S obzirom da u demokratiji vrijedi svačiji glas, ona bi trebala da podržava i glas onoga ko odbacuje demokratiju, tako da ovaj poredak u svojoj punoj realizaciju stvara autoimunitet (Derrida). Kod Jacquesa Ranicerea demokratija ne može biti definisana kao dogovor, već naprotiv, kao mržnja i nesaglasnost, jer se samo na taj način mogu ispoštovati temeljni demokratski principi i procedure. S obzirom da slaganje i jednakost vode u pasivnost i poništavaju sposobnost kritičkog indvidualnog mišljenja, za autentičnu demokratiju je potrebno praviti otpor samoj demokratiji. Za Alaina Badioua demokratija je mogućnost da svako radi šta hoće bez ikakvog kriterija, to jeste, da svako bez argumenata iznosi svoje mišljenje. Stoga, on ovaj poredak shvata kao prostor zadovoljavanja sitnih želja. Kod Jean-Luca Nancyja demokratija nije samo politički poredak, već način na koji se egzistencija pojavljuje. On ne pravi izbor između direktne ili reprezentativne demokratije, nego je posmatra kao singularno pluralno pojavljivanje smisla. Za razliku od nekih postmodernih teoretičara Chantal Mouffe smatra da se demokratija može realizovati samo u svom reprezentativnom obliku, ali i da se treba sastojati iz konflikta i rasprave. Kada nestane konfliktualna dimenzija demokratije ulazimo u post-političko stanje, koje karakteriziraju slaganje i pasivnost. Svrha ovog rada jeste da se predstave i analiziraju neke karakteristike demokratskih načela poput konflikta, slaganja, neodredivosti ali isto tako i ukaže na mogućnosti mišljenja demokratije ne samo kao političkog uređenja već i kao načina života.
Ključne riječi: demokratija; političko; reprezentativnost; nesaglasnost; saglasnost; demokratija u dolasku; populizam; singularno pluralno;
Abstract:
In this paper, we discuss sociological and philosophical limits of the theories and thesis on the religion and secularization as most important legacies of modernity within the frame of radical transformation of the “glocal” (Bauman) social reality inside the 21. century. The paper articulates the thesis that with the establishment of the secular society, which is within the context of the “secular constitution” (Asad), the repression of the “Sacred” was not achieved. The “Sacred” is being differentiated on a semantical, ontological and normative-epistemological level from the term “religion” within the contemporary sociological theories of religion, and equally tied with the diegesis of secular religions as functional equivalents for the traditional religious groups within the 21. century societies. The paper questions the “self-understanding” thesis of the so called secular social practices in modern Western societies as conditio sine qua non assumption for constitution of social ontology (John R. Searle).
Keywords: religion, sacred, civil/political religions, secular social practices, normative social practices
Sažetak:
U radu se propituju sociološki i filozofski dosezi teorija i teza o religiji i sekularizaciji kao najznamenitijim tekovinama modernosti, unutar okvira radikalne transformacije “glokalne” (Bauman) društvene zbilje XXI st. Rad artikuliše tezu da sa uspostavom sekularnog društva hipostazirnog unutar konteksta “sekularnog ustava” (Asad), nije došlo do potiskivanja “Svetog”, koje se unutar suvremenih socioloških teorija religije semantički, ontološki i normativno-epistemološki diferencira od pojma “religije”, te se isto uvezuje sa dijegezom o sekularnim religijama kao funkcionalnim ekvivalentima za tradicionalne religijske zajednice unutar društava XXI st. U radu se dovodi u pitanje “samorazumljivost” teze o tzv. sekularnim društvenim praksama u modernim zapadnim društvima kao conditio sine qua non pretpostavci za konstituciju socijalne ontologije (John R. Searle).
Ključne riječi: religija, sveto, građanske/političke religije, sekularne društvene prakse, normativne društvene prakse
Abstract:
What is the fate of philosophy in the age when the thought »is not in fashion«, and is not recommended neither? What is, then, the fate of theology in the age of widespreded religisation, i.e. de-secularization? There is no promising answer to these questions at sight for philosophers, as well as for theologists. But… is there a question that is more challenging in the age of overall corruption of the »philosophical«, the »theological«, and then the »political« itself? We are revisiting the thought of Walter Benjamin and his fragment »Capitalism as Religion« (1921). This is a part of his legacy that preserves revolutionary, messianic spirit of his philosophy (or, is it a part of his theology?). Sometimes, it could be reckoned that, in his case, we speak about »anti-philosophy«!? The heritage of Benjamin’s thought should serve us as some kind of plaidoyer for philosophy’s and theology’s redemption, by tracing something as post-metapysical politics. The paper follows the need of their interconnection, besides/beyond political theology.
Keywords: capitalism, religion, Walter Benjamin, political theology
Sažetak:
Kakav je usud filozofije u doba kada misliti nikako »nije u modi«, a nije ni preporučljivo? Koja je, pak, sudbina teologije u vrijeme sveopće medijske religizacije, tj. de-sekularizacije? Nema nekog obećavajuća odgovora kako za filozofe, tako ni za teologe. Ali... ima li nam izazovnijeg pitanja u doba sveopće korumpiranosti filozofijskog, teološkog – pa i onog »političkog«? U ovome se napisu, vraćamo misli Waltera Benjamina i njegova pregnantnog fragmenta »Kapitalizam kao religija« (1921.).1 Dio je to autorove ostavštine koji zadržava onaj revolucionarni, mesijanski duh njegove filozofije (ili je možda, ipak, riječ o teologiji?). Ponekad bi se moglo pomisliti da se ovdje, zapravo, radi o »anti-filozofiji«.2 Duhovno nasljeđe pokušaja mišljenja na Benjaminovu tragu trebao bi biti plaidoyer za skupno sebeotkupljenje filozofije i teologije, a na tragu jedne post-metafizičke politike. Tekst slijedi potrebu njihove povezanosti, onkraj političke teologije.
Ključne riječi: kapitalizam, religija, Walter Benjamin, politička teologija
Abstract:
A significant agent in shaping perceptions of religious values and practices are conventional and online media. The media is also considered to be one of the factors that influenced the secularization of European societies in the 20th century. The role of the media in religion and the religious is not new to the digital age, since the media have been used for centuries to represent and spread religious views. Yet in the digital age, the relationship between religion and the media is being transformed. The media are not only a means of mediating religious messages and symbols, they are interpreters that situate the religious in a capitalist, secular context. The media representation of religion also influences the transformation of the role of religious institutions and practices in contemporary society. With the expansion of online media, there is growing concern that the media may distance religous people from institutionalized religion (Campbell and Calderon, 2007). The paper questions the consequences of the media representation of religion in digital society. The focus is on the relocating religious authorities in the digital environment, as well as on hybridizing religious and secular symbols in media formats, and adapting the spiritual values to market imperatives of the media industry.
Key words: religion mediation, digital media, transformation, spectacularization
Sažetak:
Značajan agens u oblikovanju percepcija religijskih vrijednosti i praksi su konvencionalni i mrežni mediji. Uloga medija u religiji i religijskom nije novus imanentan digitalnom dobu budući da se mediji vijekovima koriste za predstavljanje i širenje religijskih stajališta. Ipak, u digitalnom dobu, odnos religije i medija se transfomiše. Mediji nisu samo sredstvo posredovanja religijskih poruka i simbola, nego su njihovi interpretatori situirajući ih u kapitalistički, sekularni kontekst. Medijska reprezentacija religijskog utječe i na transformaciju uloge religijskih institucija i praksi u savremenom društvu. S ekspanzijom mrežnih medija raste i zabrinutost da bi oni mogli udaljiti vjernike od institucionalizovane religije (Campbell i Calderon, 2007). Rad propituje konsekvence medijske reprezentacije religije u digitalnom društvu. U fokusu su relociranje religijskih autoriteta u digitalnom okruženju, hibridizacija religijskih i sekularnih simobola u medijskim formatima, te prilagođavanje duhovnog tržišnim imperativima medijske industrije.
Ključne riječi: medijizacija religije, mrežni mediji, transformacija, spektakularizacija
Abstract
How can we talk about the future? A few years ago, the US Congress appointed a commission that would send a warning message to the generations to come after thousands of years about the danger of American nuclear waste dumps. The feature was supposed to be a ‘dead head’, but commission members concluded that three-year-olds reacted to the symbol in two ways - if it was horizontal it was ‘poison’, and if it was vertical it was ‘yupi pirates’. stems from her victories. He finally concluded - the crisis of modernity is incomprehensible in ten thousand years!
The religious average narrative is communicative and reads: Divine laws fix the condition of the human community! Because there are seven stations we travel through: the first - the famous dialogue while the human race was in God’s hands: ‘Alastu birabbikum?’, - ‘Am I your Lord?’ when all souls testify, ‘Ballâ, shahidnâ!’, ‘Yes, we bear witness!’; other - mother’s womb, third - this material world we are in, fourth - Barzah or the Interworld we come to after big and small death, fifth - living outdoors and back to the beginning, sixth - heaven/hell or heaven/hell, seventh - close proximity, as a spiritual witness to the truth in the Complete Truth.
Keywords: modern, religion, knowledge, great narratives
Sažetak
Kako se može govoriti za budućnost? Plašimo li se budućnosti? Prije nekoliko godina Kongres SAD je imenovao komisiju koja bi generacijama koje dolaze nakon više hiljada godina poslala poruku upozorenje na opasnost od američkih deponija nuklearnog otpada. O tome piše Urlich Beck u knjizi ‘Globalno rizično društvo’ (Beck, 2011,28). Ovi su stručnjaci iz komisije proučavali poruke Stonehenge spomenika od prije 1500 godina prije Krista, potom piramide, Homera, Bibliju kako bi imali uvid u koju hiljadu godina nekoć... Ali ne i uvid u primjerice deset hiljada godina. Obilježje je trebala biti ‘mrtvačka glava’, ali su članovi komisije zaključili kako trogodišnjaci na taj simbol reagiraju dvojako - ako je horizontalan ‘otrov je’, a ako je vertikalan ‘jupi gusari’... Ovaj će primjer Becku biti pokazatelj kako kriza moderne proizilazi iz njenih pobjeda. Konačno, zaključio je - kriza moderne nesaopćiva je
za deset hiljada godina!
Religijski prosječni narativ je saopćiv i glasi: Božanski zakoni popravljaju stanje ljudske zajednice! Zato što: - Sedam je stanica kojima putujemo: prva – čuveni dijalog dok je ljudska vrsta bila u rukama Božjim: ‘Alastu birabbikum?’, - ‘Jesam li ja vaš Gospodar?’ kad sve duše u glas posvjedočuju: ‘Balla, šahidna!’, ‘Jesi, svjedočimo!’; druga – majčina maternica, treća – ovaj materijalni svijet na kojemu smo, četvrta – Berzeh ili Međusvijet na koji dolazimo po velikoj i maloj smrti, peta – proživljenje na otvorenom i povratak na početak, šesta – raj/pakao ili dženent/džehennem, sedma – neposredna blizina, kao duhovno posvjedočenje istine Potpunoj Istini.
Ključne riječi: moderna, kriza, sekularizam, religija, vjera
Abstract:
Starting from the thesis that Bosniaks were exposed to attempts of collective stigmatization during the 20th century due to alleged ideology of political pan-islamism, the author proves the unfoundedness of such claims whose echoes are heard till these days from certain ideological and political centers from neighbouring countries. The author analyzes all relevant facts related to this topic: the emergance of pan-islamic movement in the Muslim world; the first mention of that term in European languages; researches whether the ideology of pan-islamism has had an impact on Bosniaks; indicates the difference between political and religious pan-islamism; analyzes academic discussions from the first half of 20th centuries about pan-islamism and caliphate; analyzes meaning of pan-islamism in the Islamska deklaracija of Alija Izetbegović.
Key words: pan-islamism, islamic unity, islamic world, Islamska deklaracija, Bosniaks
Sažetak:
Polazeći od teze da su Bošnjaci tokom 20. stoljeća bili izloženi pokušajima kolektivne stigmatizacije, zbog navodne ideologije političkog panislamizma, autor dokazuje neutemeljenost takvih tvrdnji, čiji seodjecipovremeno čuju sve do danas iz određenih ideološko-političkih centara bosanskohercegovačkog okruženja. On analizira sve relevantne činjenice koje se odnose na ovu temu: nastanak panislamskog pokreta u muslimanskom svijetu, prvo korištenje tog izraza u evropskim jezicima, istražuje da li je ideologija panislamizma imala odjeka među Bošnjacima, ukazuje na razliku između političkog i religijskog panislamizma, analizira sve akademske rasprave o panislamizmu i hilafetu iz prve polovine 20. stoljeća, te analizira značenje panislamizma u Islamskoj deklaraciji Alije Izetbegovića.
Ključne riječi: panislamizam, vjersko jedinstvo, islamski svijet, islamska deklaracija, Bošnjaci
Abstract
With the end of socialism, we are also witnessing the return of religion to the public sphere among Bosniaks. For them, Islam becomes a medium and a means of building a new identity. This paper analyzes the place of Islam in the construction of Bosniak post-socialist identity through the analysis of the formation of a new political elite and the relationship to the spiritual traditional heritage and the place of religion in education. The publicity of religion / Islam has influenced the overall social identity of Bosnia and Herzegovina, contributed to the restoration of freedom of religious nonaffiliation, but in its outcomes did not receive any radically new identity references.
Sažetak
S krajem socijalizma i kod Bošnjaka svjedočimo povratak religije u javnu sferu. Islam za njih postaje medij i sredstvo gradnje novog identiteta. Ovaj rad analizira mjesto islama u gradnji bošnjačkog postsocijalističkog identiteta kroz analizu formiranja nove političke elite te odnosa prema duhovnom tradicijskom naslijeđu i mjestu religije u obrazovanju. Javnost religije/islama utjecala je na ukupni društveni identitet Bosne i Hercegovine, doprinijela je obnovi slobode vjerskog ne/pripadanja ali u svojim ishodima nije polučila nikakve radikalno nove identitetske referencije.
Ključne riječi: Bošnjaci, obrazovanje, reislamizacija, identitet, elita, socijalizam
Abstract
Classical modern science posited the quantifiable world as the only one andconsequently renounced the insights contained in the symbolic discourses of the revealed scriptures. The very idea that the self observing the so-called objective world can be excluded is inherently contradictory. Is observation of the external world in which the self of the observer plays no role even thinkable? A growing realisation of this across almost the full range of theoretical approaches to reality has led to introduction of the anthropocosmological principle. By contrast, contemporary philosphical and theological discourses often still deploy the modern constructs and modular language of scientism and consequently lacks insight into the potential of a postmodern deconstruction and reconstruction of our religious intellectual heritage. The talk will consider certain aspects of this question.
Keywords: Being, Mind, Beauty, Tradition, Islam
Sažetak
U modernoj znanosti, a to znači u pretpostavci o mjerljivome svijetu kao jedinome, izgubljeni su vidici simboličkih govora objavljenih knjiga. Zamisao o mogućnosti isključenja jastva promatrača takozvanog objektivnog svijeta same su sebe porekle. Nema i ne može biti promatranja vanjskoga svijeta u kojem ne sudjeluje jastvo promatrača. Iz takvih iskustava u novome dobu, u gotovo sve teorijske odnose prema zbilji, izveden je antropokozmički princip. Zato u savremenim filozofijskim i teologijskim govorima, nerijetko opterećenim scijentističkim korištenjima modernih konstrukcija i modularnog jezika, nedostaju uvidi u moguće postmoderne dekonstrukcije i rekonstrukcije religijskog i ntelektualnog naslijeđa. U predloženom tekstu bit će razmatrani neki od sadržaja tih pitanja.
Ključne riječi: biće, svijest, ljepota, tradicija, islam
Rusmir MAHMUTĆEHAJIĆ
THE ANTHROPO-COSMOLOGICAL APPROACH TO BEING, MIND AND BEAUTY
Šaćir FILANDRA
INCONSISTENCY OF BOSNIAK RE-ISLAMIZATION
Amir KARIĆ
MYTH OF BOSNIAK PAN-ISLAMISM: ATTEMPT OF COLLECTIVE STIGMA IMPOSITION
Fahira FEJZIĆ-ČENGIĆ
QUESTIONING THE RELIGIOUS WITHOUT SUFFICIENT KNOWLEDGE
Zarfa HRNJIĆ-KUDUZOVIĆ
THE IMPLICATIONS OF RELIGION MEDIATIZATION: TRANSFORMATION, HYBRIDIZATION AND SPECTACULARIZATION
Marijan KRIVAK
CAPITALISM AS RELIGION
Tomislav TADIĆ - Kenan ŠLJIVO
CRISIS OF THE MEANING OF THE CONCEPTS OF RELIGION AND SECULARITYIN THE DISCOURSE OF THE HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES
Bernard HARBAŠ
APORIAS OF DEMOCRACY
Boško PEŠIĆ
NIETZSCHE’S RELIGIOUS LIFE AS BODYING FORTH OF THE INFINITE
Elma HURUZ-MEMOVIĆ
RELIGION AND POLITICAL PARTIES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Vedad SPAHIĆ
NARRATIVE OF THE KALEIDOSCOPE
Dželaludin HODŽIĆ
THE NOTION OF DIGNITY IN THE DEBATE ON GENETIC ENGINEERING: RELIGIOUS, BIOETHICAL AND LEGAL DISCOURSE
Anes MAKUL
THE CRISIS OF DEMOCRACY AND THE ABUSE OF THE FREEDOM OF SPEECH
Rusmir MAHMUTĆEHAJIĆ
ANTROPOKOZMOLOŠKI VIDICI BIĆA, SVIJESTI I LJEPOTE
Šaćir FILANDRA
PROTURJEČNOSTI REISLAMIZACIJE BOŠNJAKA
Amir KARIĆ
MIT O BOŠNJAČKOM PANISLAMIZMU: POKUŠAJ NAMETANJA KOLEKTIVNE STIGME
Fahira FEJZIĆ-ČENGIĆ
PROPITIVANJE RELIGIJSKOG BEZ DOVOLJNOG ZNANJA
Zarfa HRNJIĆ-KUDUZOVIĆ
IMPLIKACIJE MEDIJIZACIJE RELIGIJE:TRANSFORMACIJA, HIBRIDIZACIJA I SPEKTAKULARIZACIJA
Marijan KRIVAK
KAPITALIZAM KAO RELIGIJA
Tomislav TADIĆ - Kenan ŠLJIVO
KRIZA ZNAČENJA POJMOVA RELIGIJA I SEKULARNOSTU DISKURSU HUMANISTIČKIH I DRUŠTVENIH ZNANOSTI
Bernard HARBAŠ
APORIJE DEMOKRATIJE
Boško PEŠIĆ
NIETZSCHEOV RELIGIOZNI ŽIVOT KAO TJELOVANJE BESKONAČNOSTI
Elma HURUZ-MEMOVIĆ
RELIGIJA I POLITIČKE STRANKE U BOSNI I HERCEGOVINI
Vedad SPAHIĆ
NARATIV O KALEIDOSKOPU
Dželaludin HODŽIĆ
POJAM DOSTOJANSTVA U RASPRAVI O GENETIČKOM INŽENJERSTVU: RELIGIJSKI, BIOETIČKI I PRAVNI DISKURS
Anes MAKUL
KRIZA DEMOKRATIJE I ZLOUPOTREBA SLOBODE GOVOR