Sazetak

Sažetak:

Kakav je usud filozofije u doba kada misliti nikako »nije u modi«, a nije ni preporučljivo? Koja je, pak, sudbina teologije u vrijeme sveopće medijske religizacije, tj. de-sekularizacije? Nema nekog obećavajuća odgovora kako za filozofe, tako ni za teologe. Ali... ima li nam izazovnijeg pitanja u doba sveopće korumpiranosti filozofijskog, teološkog – pa i onog »političkog«? U ovome se napisu, vraćamo misli Waltera Benjamina i njegova pregnantnog fragmenta »Kapitalizam kao religija« (1921.).1 Dio je to autorove ostavštine koji zadržava onaj revolucionarni, mesijanski duh njegove filozofije (ili je možda, ipak, riječ o teologiji?). Ponekad bi se moglo pomisliti da se ovdje, zapravo, radi o »anti-filozofiji«.2 Duhovno nasljeđe pokušaja mišljenja na Benjaminovu tragu trebao bi biti plaidoyer za skupno sebeotkupljenje filozofije i teologije, a na tragu jedne post-metafizičke politike. Tekst slijedi potrebu njihove povezanosti, onkraj političke teologije.

Ključne riječi: kapitalizam, religija, Walter Benjamin, politička teologija