Sazetak

Sažetak

Glavno Mullā Ṣadrino djelo zove se Uzvišena mudrost (al-Ḥikma al-muta‘āliya), jer je taj veliki filozof i gnostik smatrao da je filozofija samo pretpostavka za pripremu vinuća do najviše i najdublje spoznaje. Može se reći, samo se gnostičkom nadopunom filozofiju (falsafa) može prometnuti u mudrost (ḥikma), i to mudrost što će biti uzvišena mudrost (al-ḥikma al-muta‘āliya). Sve tri glavne dimenzije njegove misli – ontologija, epistemologija, i nauk o duši – bitno utemeljenje imaju u gnostičkoj spoznaji koja zaslužuje naziv uzvišene mudrosti. Izgradnju svoje originalne ontologije Mullā Ṣadrā započinje kritikom nauka filozofâ (u prvome redu Avicenne i Suhrawardīja) koji drže da je bitak nešto što na ovaj ili onaj način pridolazi bîti (Avicenna), odnosno da je bitak tek konstrukt našega uma (Suhrawardī). On takove teorije, zapravo izokreće, dokazujući da je upravo bît produkt uma, da jedino što zbiljski jest jest bitak, a njegovo ‘prenošenje’ u um (njegovo prometanje u pojam, u mišljevinu) mijenja njegovu ontološku ‘istinu’, odnosno zbiljnost. Krajnja konsekvencija toga nauka jest da bitak ne može uistinu biti spoznat umom, već jedino izravnim osvjedočenjem.

Ključne riječi: filozofija, gnoza, ontologija, epistemologija, doktrina o duši.