Sazetak

Sažetak

Odnos nauke i religije na tragu njihove zajedničke historije, bio je prilično dinamičan i višesmjeran. Ta dinamika polazi od jedinstva karakterističnog za antičko doba, srednjovjekovnog potčinjavanja znanosti teologiji, zatim potpunim razdvajanjem, koje započinje već u renesansi, a vrhunac doživljava u 19. i 20. Stoljeću. Taj vrhunac izražen je u formi ateizma. Razvijanje ateističke, antimetafizičke kulture (Rorty:1995) odvijalo se uporedo sa usponom liberalizma i individualizma, pa ne čudi da su i na početku 21. stoljeća političke prilike ponovo afirmisale raspravu o religiji i njeno razumijevanje, kako na političkom, tako i na kulturološkom planu. Suočavanje ateističke kulture sa sve izraženijom potrebom za religijskim uvjerenjima ljudi u onim zemljama gdje se nauka najekspanzivnije razvija, poljuljalo je uvjerenje da nauka može nadomjestiti sve potrebe ljudskog razvoja. S jedne strane se naglašava korisnost religije za javni i privatni život čovjeka, i zahtijeva razmatranje potencijala religije za obnovu kulture, zatim naglašava ovisnost budućnosti svijeta o stvaralačkoj snazi religije za suprotstavljanje razornim tendencijama tehničke moći.  Sa druge strane, novi ateisti (naučnici) nastoje potvrditi tezu da je jedini relevantan vid spoznaje naučna spoznaja. 

Ključne riječi: religija, nauka, ateizam, kultura, tehnologija.